Sjene su plesale po zidovima u nekom cudnom ritmu. Vjetar i kisa lupali su po mojim prozorima, ali ovoga puta tamo je bila i ona. Mogao sam je osjetiti, mogao sam namirisati njeno prisutstvo, tu, u ovoj sobi sjecanja. Nju bi prepoznao uvijek, samo sto je ovoga puta bila bez osmijeha, a njeno tijelo je…
Poput hladnoce, uvukla se u zidove, tanke, blijede, popucale. Dosla je polako, gotovo neprimjetno, ali ipak se mogla osjetiti. Tako je to uvijek sa hladnocom, ona se postepeno pojacava, jezi ti kozu, a sto si duze na njoj, to ti ona postaje normalnija pojava. Tako je i ona dosla ovaj put, bas onako kako dolazi…
Sire se poput otrova ta cudna ljudska ocekivanja. Sakrije se covjek unutar svojih zidova, tamo gdje je tama sjene pravila. A sjene ko sjene, ostaju bez lica, tamnih pogleda. Ne bjezi u svoje zidove, tamo je pravo cudoviste. Ono koje ne spava ispod kreveta, vec ono koje zivi u tebi.
Puno puta nasla sam se u situaciji kada sve preispitujem, u situaciji kada preispitujem samu sebe. Oduvijek sam bila osoba koja previse razmislja o svemu, a previse razmisljanja nikada nije dobro. Ono je uvjek popraceno sa bezbroj pitanja, sa bezbroj osjecaja koji se probude u tebi. I onda vremenom dobijes tu zbrku u glavi, dobijes…
Htjela sam zapaliti cigaretu. Odjednom sam imala tu potrebu da dim ispuni moja pluca, da osjetim neto u sebi, bilo sto, makar taj otrov koji se siri mojim tijelo. I onda sam je zapalila, u sobi, na prozoru. I nisam mogla a da ne osjetim taj osjecaj praznine iznutra. Pa sam samo stajala na prozoru…
Svi vam uvijek govore kako je ljubav prekrasna, kako kada nekoga volite osjecate se uzviseno, prekrasno, u sedmom ste nebu. Ali ljubav je zapravo puno vise od toga. Dajete sebe, zrtvujete sebe za nekoga, tolerirate ga, postujete, vjerujete… Puno je toga u ljubavi, puno truda od obje osobe. Ili bi barem tako trebalo biti, ne…
Prestala sam brojati koliko je proslo od kada sam otisla. Sada brojim koliko je ostalo do naseg ponovnog susreta, do onog trenutk kada bi ti trebao doci, a ja bi pala u tvoje ruke. Ali kako vrijeme prolazi, taj trenutak se cini sve dalje. I ja te cekam, i cekat cu te, iako ne znam…
Dolazim ti nocas, tiho i polako Dolazim ti iz daleka jer me jedno vrijeme nije bilo Dolazim ti nocas kada grad spava Dolazim ti nocas kada sjaj zvijezda zavlada Doci cu, ti samo oci sklopi Doci cu u tami noci Doci ces i ti meni, znam, tvoje lice moj je san
Pokusavam izbaciti te slike iz glave. Trudim se svim silama svoga bica da nestanu, ali one ostaju. Ostaju cvrsto usadene u moje sjecanje i ne zele otici. Ili ja zapravo ne zelim da odu, ne zelim da ispare kao da nikada nisu bile stvarne, a ubijaju me. Svaka slika me ubije, a svaka je dio…
Vjetar se petljao u moju kosu i sunce je bilo zlatno, negdje u daljini, iza visokog drveca i iza svih onih vjetrenjaca. Tada sam to osjetila; tu nostalgiju. Zelju za domom koji nisam mogla pronaci. Za domom koji za mene nije bila samo ciglana kuca. Dom koji je bila sloboda, ona daleka sloboda koju bih…